Vrsta meduza

Većina ljudi misli da su sve želatinozne, plivajuće morske životinje u moru "meduze" i štoviše da sve peckaju.

No, ne peckaju sve meduze; mnoge su bezopasne za ljude, ali je uvijek najbolje izbjegavati dodir.

Ovdje je mini-vodič za glavne vrste meduza i najprepoznatljivija želatinozne vrste planktona rasprostranjene u našim morama.

Kliknite na ilustraciju pojedine meduze kako bi saznali više o određenoj vrsti.

Željeli bismo posebno zahvaliti gospodinu Alberto Gennari, umjetniku, za njegove originalne ilustracije, gospodinu Fabio Tresca za obradu slika i Focus Magazinu - Italia za ustupanje nekih slika meduza kao i za format ove stranice.

Blagi žalac

Žalac

• 
• 
• 

Aurelia aurita

Blagi žalac

Otrov Aurelia je bezopasan za ljude i ova se meduza može dotaknuti (u Kini je popularno jelo) iako je vrlo delikatna i kontakti je mogu oštetiti.

Stanište

Aurelia živi u svim oceanima na sjevernoj polutci, gdje može biti vrlo brojna.

 

Kako prepoznati vrstu

Zvono može dostići 30-40 cm, na rubu zvona su  diskoidalni ticali, bjelkasti. Spolne žlijezde su raspoređene u četiri kruga koja su jasno vidljiva kroz prozirno zvono. Na kraju usta su četiri duga oralna tentakula. Mnogi radijalni kanali povezuju centar s rubom zvona. Za razliku od drugih vrsta, ova meduza može živjeti u akvariju i može se vidjeti u akvarijima po cijelom svijetu.

Carybdea marsupialis

Žalac

Carybdea marsupialis je kubozoa, smrtonosna meduza koja je živi na australskim obalama.

 

Stanište

Nalazi se u srednjim i sjevernim morima Italije, te je sve češća uz obale. Privlači je svjetlo i noću dolazi bliže obali.

 

Kako prepoznati vrstu

Relativno je mala, prozirna, s kubičnim zvonom od 4-5 cm, i s 4 duga kraka. Pliva energično i brzo se krece. Baš kao s Pelagijom, tipična je za Mediteran i jedan je od najopasnijih vrsta naših mora.

Cassiopea andromeda

Žalac

Nije jako opasna, ali bolje ju je ne dirati jer proizvodi sluz s raspršenim stanicama sa žarnicama, te kontakt s tom sluzom izaziva iritacije.

 

Stanište

Ušla je u Sredozemno more preko Sueskog kanala, te se širi preko turskih obala. U 2010. viđena  je na Malti, te tako je došla do talijanskih voda.

 

Kako prepoznati vrstu

Promjer može biti maksimalno 30 cm, a meduza obično leži na dnu mora, sa zvonom prema dnu, dok su usta i ticala su prema gore. Zbog ovakvog njenog položaja, često je zovu “naopaka” meduza. Meduza stoji u ovakvom položaju jer u svom tkivu ima simbiotske alge koje su na taj način najbolje izložene svijetlu.

• 
• 
• 

Catostylus tagi

Žalac

To nije smrtonosan žalac, ali bolje ga je ne dirati.

 

Stanište

Nalazi se uz Portugalsku obalu i, općenito, u cijelom Atlantskom oceanu, ali nikada nije zabilježena u Sredozemnom moru, dok je nije Maria Ghelia fotografirala 2010. u akvatoriju otoka Pantelleria.

 

Kako prepoznati vrstu

Slična je vrsti Rhyzostoma pulmo, ali nema plavkasto-ljubičasti rub kišobrana što je tipično za ovu vrstu. To je lijepa životinja i, u nekim zemljama se koristi za hranu.

Chrysaora hysoscella

Žalac

Njegovi žarnice nalikuju onima od Pelagie, ali  manje „peku“.

 

Stanište

Živi u Atlantiku, a može doći u višim geografskim širinama. Primjerice Norveške fjordove, gdje može biti prisutna u gustimnakupinama. U Sredozemlju nikada nije jako brojna ali je učestala.

 

Kako prepoznati vrstu

Zvono meduze može dosegnuti 30 cm u promjeru, a manubrij (organ koji visi od centra klobuka slobodno prema dolje i završava ustima) ima četiri oralna tentakula koji mogu biti čak 1 m dužine. Gornji dio zvona je ukrašen s 15  traka V-oblika koje polaze od centra klobuka do ruba, gdje se nalaze 24 tentakula, u skupinama od tri. Chrysaora je vrlo elegantnaživotinja, pogodna za slikavanje.

Cotylorhiza tuberculata

Blagi žalac

Bezopasna je za ljude, ali je bolje ne dirati. Vjerojatno je bezopasna i za većinu riba. Baš kao i Rhizostoma, često mladim ribama koristi kao sklonište.

 

Stanište

Vrlo je česta u Sredozemnom moru, pogotovo u uvalama. 2009.godine bila je česta u južnom dijelu Italije, izgleda da pokazuje sklonost za toplije vode, ali to nije potvrđeno u 2010. i 2011. godini Inače, ova vrsta je vrlo česta na cijeloj talijanskoj obali, pogotovo u drugoj polovici ljeta.

 

Kako prepoznati vrstu

Jedan od najljepših meduza u Sredozemnom moru. Zvono može biti dimenzija 30 cm u promjeru, vrlo je kruto i okruglo u svojoj sredini, u kojoj ima crvene ili žute boje. Vanjski dio manubrija (organ koji visi od centra klobuka slobodno prema dolje i završava ustima) je pokretan i pulsira snažno. Manubrij podsjeća na buket cvijeća, s plavo-ljubičastim gumbima, umetnutim unutra. Neka ticala, također s plavičastim gumbima, su na manubriju. Cotylorhiza može imati simbiotske mikroalge koje žive u njenom tkivu, baš kao i one kod tropskih koralja. Stoga je funkcionalno "biljka", čak i ako se može hraniti zooplanktonom.

• 
• 
• 

Drymonema dalmatinum

Žalac

Može biti opasan zbog svoje veličine.

 

Stanište

Heckel, veliki prirodoslovac, opisao ju je 1880. kao veliku meduza zabilježenu duž dalmatinske obale, u Jadranskom moru, i nazvao ju je Drymonema dalmatinum. Dugi niz godina taj opis bio je jedini znak postojanja ove vrste, ali je 1940.g. drugi istraživač (Stiasny) ponovno našao ovu vrstu na istočnoj obali Jadrana. Ova je vrsta pala u potpuni zaborav, dok nije napravila štete, uz obale Puerto Rico. Nedavno se je ponovno pojavila na hrvatskim obalama.

 

Kako prepoznati vrstu

Drymonema je vrlo rijetka vrsta, vrlo je slična najvećoj meduzi na svijetu, Cyanea capillata, s promjerom klobuka od čak 2 m. Drymonema također može dostići velike dimenzije, može biti čak i 1 m promjera, i to je najveća meduza u Sredozemnom moru. Kako je moguće da životinje ove veličine mogli ostati neotkriveni desetljećima? Vjerojatno Drymonema dugo vremena provede na dnu mora, kao mali polip prilijepljen na stijenama. Polipi mogu živjeti (kao mali koralji) desetljećima, a onda, odjednom, oni mogu proizvesti meduze. Ponekad samo nekoliko, kako bi proizveli nove polipe spolnim razmnožavanjem. No, ako su uvjeti povoljni, ova meduza, baš kao i sve druge vrste, mogu biti zastupljeni s milijunima jedinki.

Marivagia stellata

Blagi zalac

Ova vrsta je rijetka i nema puno informacija o njezinim učincima na ljude.

 

Stanište

Otkrila ju je 2010.g. uz obale Izraela znanstvenica Bella Galil. Dolazi iz Crvenog mora, a vjerojatno je kroz Sueski kanal došla u Sredozemno more.

 

Kako prepoznati vrstu

Naziv vrste (stellata) dolazi od zvjezdastih crvenkastih mrlja koje krase kišobran. Zabilježena je samo u najistočnijem dijelu Sredozemnog mora, ali mogla bi se proširiti i drugim morima. Ako je vidite, potrebno ju je slikati kako bi se potvrdio Vaš nalaz.

Mnemiopsis leidyi

Nema žalaca

M. leidyi je rebraš, nije žarnjak, želatinozan je i nema žarnice tj. ne peče. Bezopasan je za ljude, ali je vrlo grabežljiv, jede jaja i ličinke riba, te stoga ima mogućnost mijenjanja funkcioniranja ekosustava, kao što dogodilo u Crnom moru, gdje je vrlo nepoželjana invazivna vrsta.

 

Stanište

M. leidyi je došla u Crno more u osamdesetima, s  balastnim vodama američkih tankera nafte, i u tom bazenu je ostala. Ali 2009.je zabilježena u velikim količinama diljem Sredozemnog mora.

 

Kako prepoznati vrstu

Mnemiopsis leidy je rebraš, želatinozni organizam dužine nešto veće od 10 cm, jajolikog tijela. Ne pliva pulsirajući sa zvonom (kao meduze), već ima osam trepljastih traka na svom tijelu, a treplje su organizirane tako da čine trakaste nizove koje stvaraju valovite pokrete kojima se životinja kreće u vodi. Pri tome stvara efekt svjetlucanja u  duginim bojama. Crno more je već bilo ugroženo zbog izlovljavanja i zagađenja, a kada je Mnemiopsis leidyi došla potpuno je uništila riblju populaciju jedući jaja i ličinke riba te planktonski plijen kojim se riba hrani. Iako je njezin utjecaj na Sredozemno more još uvijek nepoznat, potrebno je praćenje ove vrste jer se efekti njene grabežljivosti uočavaju tek kada uništi riblji fond.

• 
• 
• 

Olindias phosphorica

Žalac

Njeni obodi  nisu opasni, ali su dovoljno bolni da Vam pokvare dan.

 

Stanište

U posljednjih nekoliko godina bila je vrlo brojna duž obale Tunisa, gdje je izazvala probleme u turizmu. 2009. prisutnost tih meduza duž naše obale je bila sporadična. Nikad se ne nakupljaju u velikom broju na širem području, ali mogu biti brojni na lokalnoj razini.

 

Kako prepoznati vrstu

To je hydromedusa, kao Aequorea forskalea, ali je manja, te dostiže 6 cm u promjeru. Nastaje iz polipa koji živi na morskom dnu. Nakon razdoblja mirovanja na dnu, energično pulsira prema površini, a potom pada prema dnu još jednom, sa raširenim lovkama kroz vodu. Vidjevši kako se diže s dna stvara dojam da napada, ali to je samo dojam.

Pelagia noctiluca

Žalac

Najčešći i najneugodniji ubodi za kupače u Sredozemnom moru su od meduze P. noctiluca. Neugodni učinci mogu trajati relativno dugo.

 

Stanište

U ranim osamdesetima, Pelagia je bila brojna diljem Sredozemnog mora, onda je nestala, da bi se ponovo pojavila u više-manje dekadnim intervalima. Počevši od vrlo tople  2003., ponovno je postala stalna u zapadnom Sredozemlju. Ljeti može biti prisutna u vrlo velikom broju veći broj dana, čak i mjeseci, što može pokvariti turističku sezonu.

 

Kako prepoznati vrstu

Zvono je oko 10 cm u promjeru te ima 8 dugih tentakula koji mogu dosegnuti i 10 m dužine kada se izduže. Usta imaju četiri duge lovke, a boja cijele životinje je ljubičasta. Otuda joj i ime: ljubičasti žalac. Nakupine ove meduze mogu biti vrlo guste i ako upadnu u kaveze za akvakulturu, učinak može biti poražavajući. Budući meduze mogu jesti i jaja i ličinke riba, utjecaj na riblji fond, a zatim na ribarstvu, može biti razoran. Oni također mogu ući u sustav hlađenja elektrana te ga blokirati.

Phyllorhiza punctata

Blagi žalac

Baš kao za Rhizostoma, nije ni prijetnja za kupače osim ako je kontakt vrlo intenzivan.

 

Stanište

Potječe iz Australije. Prvi put je viđena 2009 g.,  duž talijanske obale, na otoku Tavolara, na Sardiniji.

 

Kako prepoznati vrstu

Boje je bjelkaste ili plavkaste i prekrivena žutim mrljama, otuda i ime: pjegasta meduza. Pripada porodici Rhizostoma, a može doseći veličinu čak i veću od 50 cm u promjeru. Hrani se planktonskim račićima i vjerojatno ribljim jajima i ličinkama. Prije nekoliko godina formirali su se velike nakupine duž obale Floride, što je uzrokovalo nagli pad ribljih populacija. Jestiva je.

• 
• 
• 

Physalia physalis

Žalac

Vrlo opasna vrsta sifonofora. Ljudi koji su ubodeni rijetko vidi životinju, ali osjećaju vrlo bolan ubod. U nekim slučajevima, susret s P. physalis može biti smrtonosan. U ljeto 2010. Physalia je usmrtila ženu na Sardiniji.

 

Stanište

Physalia je zabilježena u Sredozemnom moru od davnih vremena, ali je vrlo rijetka. U 2009. ubola je nekoliko ljudi u istočnom Mediteranu, na Korzici, u Liguriji i u Toskani. Ponovno se pojavila i u 2010.g. i 2011.g. Physalia, također poznata kao portugalska galija, plavičaste je boje, pluta na površini mora s plivajućim mjehurom, a lovke visu prema dolje. Nije jedna jedinka već kolonija sastavljena od mnoštva jedinki-zoida.

 

Kako prepoznati vrstu

Physalia ima veliki mjehur pun plina, “pneumatofor” koji pluta na površini vode. Ispod vode su lovke naoružane sa žarnim stanicama koje sadrže snažan otrov, iznimno opasan za ljude. Plivajući mjehur može biti do 15 cm, a izdužene lovke mogu dostići čak 20 ili 30 metara.

Porpita porpita

Blagi žalac

Bezopasna je za ljude, ali je svejedno ne dirajte.

 

Stanište

Rjeđa je od Velella u Sredozemnom moru, pluta na površini mora, baš kao Physalia i Velella. Može biti prisutna u većim nakupinama, ali je uglavnom manje brojna i učestala nego V. velella. Kada stignu do obale, gdje se nasukaju, to je najčešće na kraju životnog ciklusa, kada su se medusae već odvojili od kolonije.

 

Stanište

Porpita je također plutajuća kolonija polipa. Kolonija je 3-7 cm u dužini, a plave polipi su pričvrsćeni na okrugli hitinski plovak. Kolonije proizvode male meduze koje vjerojatno onda prolazu kroz niz faza do nove kolonije, slično kao i kod vrste V.vellela.

Rhizostoma pulmo

Blagi žalac

Lovke su kratke i naoružane žarnim stanicama čiji ubod nije jako bolan ali može izazvati blagi osip ako se neprekidno dodiruje.

 

Stanište

Nalazi se ćesto  uz našu obalu. Ove velike meduze, često prisutne u velikom broju, mogu postati “svijet u malom” koji drugi organizme često koriste za skloništa kao neke male  ribe, a račići mogu naći utočište uz njihove usne lovke.

 

Kako prepoznati vrstu

To je jedna od većih mediteranska meduza (veća je jedino rijetka vrsta Drymonema) čije zvono može doseći promjer od 60 cm i težinu 10 kg. Bijele je boje, s plavim rubom zvona. Manubrij (središnji izduženi dio s ustima) je velik i izgleda kao bijela cvjetača. Nema jedna usta, nego više malih usta. To je impozantna životinja, koja se kreće sa sporim i snažnim pulsacijama. Poslastica je kod nekih orijentalnih naroda.

• 
• 
• 

Rhopilema nomadica

Žalac

Može opeći. Ne može se zamijeniti s drugim vrstama jer ima karakterističan plavi rub.

                                               

Stanište

Rod Rhopilema je tipičan za indo-pacifički ocean i nema atlantske ili mediteranske predstavnike. Nikada nije stigla do Jadranskog mora, vjerojatno zbog toga što temperature nisu dovoljno visoke za ovu tropsku vrstu. U osamdesetima je ova vrsta odjednom postala  vrlo brojna duž izraelske obale Sredozemnog mora: vjerojatno je došla iz Crvenog mora, kroz Sueski kanal, te otuda i specifičan naziv "nomadica". U istočnom Mediteranu izaziva veliku štetu turizmu, ribarstvu i industriji.

 

Kako prepoznati vrstu

Ne može proći nezapaženo, jer može dostići 80 cm u promjeru, a može i formirati opsežne nakupine. Klimatske promjene tj. globalno zatopljenje moglo bi utrti put prema širenju ove vrste u zapadnom dijelu Sredozemnog mora.

 

 

 

Thalia democratica

Nema žalac

To je pelagički plaštenjak, hrani se sitnim česticama, fitoplanktonom i bakterijama tako što filtrira vodu kroz svoje škržne otvore koje onda zadržavaju hranu. Ove životinje nemaju žarne stanice i bezopasni su za ljude, ali njihova velika brojnost može “osiromašiti” pelagijal smanjivanjem broja primarnih proizvođača (fitoplanktona) kojima se hrane.

 

Stanište

Salpe formiraju velike nakupine koje obično napreduju prema otvorenom moru.

 

Kako prepoznati vrstu

Salpa democratica formira duge lance sastavljene od jedinki “zooida” bačvastog oblika, s tamnom točkom koja je vidljiva kroz prozirno tijelo. Lanci salpa mogu dostići 6 metara. Masivna prisutnosti ove vrste je nagla i obično  traje samo nekoliko dana.

Velella velella

Blagi žalac

Bezopasna je za ljude, ali svejedno je bolje ne dirati ovu meduzu.

 

Stanište

Česta je u Sredozemnom moru, pluta na površini mora, baš kao i Physalia. Može biti prisutna u ogromnim nakupinama, dugim nekoliko kilometara. Kada stignu do obale, gdje se nasukaju, najčešće su na kraju životnog ciklusa.

 

Kako prepoznati vrstu

Vellela je plutajuća kolonija. Kolonija je 3-7 cm u dužini, a plavi polipi su pričvrsćeni na hitinski plovak s "jedrom", koji  dozvolja da životinja putuje koristeći energiju vjetra. Kolonije proizvode male meduze koje se spolno razmnožavaju i na kraju stvaraju nove kolonije.